Mish-A-Man wrote:U odnosu na prethodni period napredovao si, i kao što je rekao Trane praksom ćeš postići još više. I da, uvek je korisno da sačekaš dan ili dva, kako bi realno mogao sebe da oceniš

dešava se da greške ne možeš sam da primetiš istog trenutka kada misliš da si završio sa radom

Jer čovjek kao biće je relativno slijep prema detaljima . Tek kada nešto vidiš, jedan, dva, tri puta tek tada formiraš fragment u sjećanju. Tako također i sa kućnim poslovima, obrišeš neku površinu, kasnije ponovo prođeš pored, pa primjetiš da nije savršeno izbrisano. I imaj na umu da svako od nas koristi samo 2 - 3% funkcionalnosti mozga, tako da nemoj da se obeshrabriš.
Inače malo da ti dočaram kako ide sa pravim slikarima u romanima. Ne sjećam se tačno imena lika, ali znam da je u pitanju knjiga "Sat njemačkog" od Lenz-a. U toj priči radnja se vrti oko jednog slikara, koji svako svoje djelo samokritizira, odnosno u njemu postoji još jedna ličnost koja mu daje smjernice, ili pak pruža brojna negodovanja o njegovom radu. Veoma interesantna knjiga za prazne sate. Dakle, na kraju trebaš izvuči zaključak da moraš da budeš sopstveni kritičar, i ne gledaj da štediš vrijeme, jer ćeš uvijek biti nezadovoljan.
Što bi rekli drugovi englezi, KIU.
